Radite li nešto besplatno i zašto?

"Ako si dobar u nečemu, ne radi to besplatno." Izreka koja nam, ako je se držimo, može da napravi razliku izmedju finansijske neizvesnosti i finansijske nezavisnosti. Siguran način da propadnete ili krpite kraj sa krajem je da činite drugima besplatne usluge. Siguran način da zaradite i obezbedite sebi sigurnost u tom pogledu jeste da naplatite ono u čemu ste dobri.

Svi smo se bar jednom našli u situaciji da neko očekuje da iskoristimo svoje znanje, pokrenemo vijuge i uradimo za njih nešto. To je odlično, dokaz da ljudi računaju na nas. Problem je što mnogo ljudi očekuje da uradimo to za njih bez naknade, kao uslugu, kao da je to ništa, i kao da ništa zauzvrat ne treba.

U društvu neznalica ništa ne sme da bude besplatno. Ili ćeš da naučiš ili ćeš da platiš. Tačka.

Siguran sam da su se svi susreli sa ovim situacijama. I siguran sam da su mnogi radili besplatno. Jer sam i ja radio besplatno.

Zašto ljudi žele da za njih uradimo nešto besplatno? Zato što ne cene to što radimo za njih. Na neki način ovo se može protumačiti i kao uvreda. I sledeći put kad od vas neko bude tražio da uradite za njega nešto bez naknade, u ćemu ste dobri i za šta ste učili, radili, razvijali se u tom pravcu - kažite mu da to uradi sam ako misli da nije vredno njegovog vadjenja novčanika.

Koliko ste vremena proveli učeći to što znate? Koliko ste puta doživeli neuspeh i nastavili da učite da vam se to ne bi desilo? Koliko ste vremena uložili u izgradnju tog imidža da poznajete ono što traže od vas? Koliko vi cenite svoj posao i svoj rad, toliko ćete i zaraditi.

 Evo na primer ja sam master ekonomista. Koliko mi je vremena trebalo da pročitam svu literaturu potrebnu za razumevanje onoga o čemu sam kasnije pisao? Koliko mi je vremena bilo potrebno da kasnije napišem pristupne radove i master tezu? Koliko vremena je bilo potrebno da naučim sve kako bih odbranio taj master rad i postao to što jesam? Sigurno više od 300 sati rada. Koliko sam novca uložio u studiranje i šansu da to postanem? Sigurno preko 10.000 evra. 

Imao sam sreću da moji roditelji ulože veliki deo tih sredstava u moju budućnost. Ali nisu učili za mene. Jasno je da je to za Srbiju ogromna investicija, a period od 17-20 godina školovanja nije mali. I to nije sve. Ako želiš da budeš dobar u nečemu - učenje nikad ne prestaje. Skupio sam dosta znanja i informacija, i normalno je da očekujem da to naplatim adekvatno. Ako mi sami ne vrednujemo to znanje i uložen trud i novac, neće niko. Mogao sam da platim da mi neko napiše master rad, da, ali da PLATIM, znači neko bi meni naplatio ono što ume da radi, a ja bih ostao i bez novca i bez znanja.

Ako sam bio dovoljno jasan u celom tekstu, sledeći put kada vam neko bude tražio da za njega uradite nešto što umete dobro da radite, besplatno ili za manje novca nego što vredi, razmislite koliko ste vi uložili da biste bili tu gde jeste i da biste znali to što znate. Ako mnogo ljudi dolazi do vas i traži besplatne ili jeftine usluge, razmislite da li ste vi možda doprineli tome tako što ste predugo činili upravo te besplatne ili jeftine usluge.

Ubedite ljude da ono u čemu ste dobri vredi više prostom rečenicom:

URADI SAM AKO MISLIŠ DA NE VREDI VIŠE I AKO MISLIŠ DA TI NEĆE DONETI MNOGO. 

Нема коментара:

Постави коментар

Man vs Machine - iz ugla marketara

Povremeno vodim razgovore o mašinama i potpunoj automatizaciji marketing procesa sa prijateljima koji su, po prirodi posla, više or...